Mišoliki glodavci, a kod nas su najpoznatiji kućni miš, sivi i crni štakor, oduvijek su poznati kao štetočine i prenositelji zaraznih bolesti. Izazivaju gađenje, uništavaju usjeve i hranu, stalnim glodanjem uništavaju električne, vodovodne i ostale instalacije. Stalni su pratitelj čovjeka; u njegovom okolišu nalaze obilje hrane i skloništa. Prilagođeni su najrazličitoj hrani. Kao sklonište im služe teško dostupna mjesta, poput kanalizacije, tavana, sitnih rupa teško dostupna čišćenju i pregledu. Čovjeku posebno prilaze za nastupa hladnijih mjeseci, kad sklonište mogu potražiti i u Vašem domu i njegovoj okolici.

Na mjestu nepoželjnih kućnih štetočina žohari zauzimaju vrlo visoko mjesto. Mogu biti prenosioci bolesti, te kontaminirati hranu. Jako su adaptabilni na sve uvjete pa ih se teško i riješiti; ne smetaju mu temperature ispod 0 ºC, može izdržati tjedne bez vode, tri mjeseca bez hrane, te čak tjedan dana bez vlastite glave. Noćne su životinje, te tada izlaze iz svojih skrovišta. Ako noću upalite svjetlo, vidjeti ćete ih kako mahnito bježe. Bez obzira na čistoću stana, ako živite u području koje je infestirano žoharima velika je vjerovatnost da će vam se useliti. U Hrvatskoj žive 2 vrste: njemački žohar (Blatella germanica) i orijentalni žohar (Blatta orientalis).U zimskim mjesecima toplina kuće i laka dosutpnost hrane će učiniti vaš dom još privlačnijim žoharima, te bi se trebala posvetit posebna pažnja uklanjaju vektora (vode, hrane i smještaja) koji privlače žohare, ali i ako se uspiju useliti i njihovom eliminacijom.

Budući da su manje od sjemenke jabuke i imaju plosnato tijelo, stjenice se mogu zavući kamo god požele. Mogu vam se “nastaniti” u madracu, namještaju, utičnici za struju, pa čak i u telefonskom aparatu. Stjenice se često nalaze oko kreveta, fotelja i sjedalica, i to u krugu od tri do šest metara. Zašto se vole zadržavati upravo na takvim mjestima? Zato da bi bile što bliže svom izvoru hrane, a to ste vi!  Stjenice često grizu po noći, dok ljudi spavaju. No većina ljudi uopće ne osjeti ugriz jer im ti kukci ubrizgaju pod kožu neku vrstu anestetika, tako da desetak minuta mogu na miru sisati krv. Stjenice se obično hrane jednom tjedno, no mogu preživjeti čak i ako mjesecima gladuju. Za razliku od komaraca i nekih drugih kukaca, stjenice nisu prijenosnici zaraznih bolesti. No nakon njihovog ugriza obično se javljaju svrbež i otekline. Neki ljudi poslije pate od nesanice, a neki se još dugo ne mogu otarasiti osjećaja da ih grizu stjenice. Mnogima je neugodno ikome reći što im se dogodilo. U jednom medicinskom časopisu iz Sijera Leonea pisalo je da su stjenice “grozna napast i uzrok mnogih neprospavanih noći” te da “mnogi ljudi ne žele nikome  reći da su ih izgrizle stjenice jer se to smatra sramotom

Stršljeni (Vespa) su najveće eusocijalne ose, dosežući duljinu od 45 milimetara. Pravi stršljeni sačinjavaju rod Vespa iz porodice osa, te se razlikuju od ostalih osa širinom svoga tjemena (dio kukčeve glave iza očiju), koje je proporcionalno veće kod ovog roda; i prednjim kružnim gasterom (dio abdomena iza osinog struka)

Komarci mogu težiti od 2,5 pa sve do 10 miligrama, a brzina ovisi od vrste i aktivni let im je od 1.5 do 2.5 km/h. Komarci se primarno hrane biljnim nektarom za dobivanje energije potrebne za let dok se ženke hrane krvlju, no ne zbog hrane, već kao izvor bjelančevina nužnih za razvoj jaja. Mužjaci nikada ne uzimaju krvni obrok, a ženke prilikom hranjenja usišu samo oko 0,01 ml krvi. Ženke jaja polažu i do pet puta godišnje, a prilikom jednog polaganja mogu položiti od 150 do 400 jaja. Razvoj komaraca, u idealnim uvjetima, traje oko sedam dana. Životni vijek ovisi o spolu. Mužjaci žive oko sedam dana, a ženke najčešće 2 do 3 tjedna, ovisno o vrsti. Mogu živjeti i do šest mjeseci ako prezimljuju u podrumima, garažama ili tavanima. Ženke poplavnih komaraca na našem prostoru žive oko mjesec dana. Svi komarci prezimljuju. Neki u odraslom stadiju, neki u stadiju ličinke ili u stadiju jaja.